
Kako biti hrabriji kao kreativac
Hrabrost najčešće nije prva asocijacija kada se pomisli na kreativni posao, ali upravo ona je presudna za svaki korak tokom procesa. I tako svaki dan.
Nebitno da li je u pitanju puno radno vreme ili samo hobi koji želite da postane ozbiljniji, svi se bore sa pitanjima da li će uspeti, da li će biti prihvaćeno, da li je ovo dobar put… i sve ostale “da li…” mogućnosti. Ovo je za sve (nas) koji ponekad stojimo na provaliji i gledamo u kreativni ambis, pitajući se šta ako. Ovo je onaj ohrabrujući zagrljaj da znamo da smo na pravom putu.
Posvetite mu vreme, bez obzira koliko puno ili malo to bilo. Dozvolite sebi da rastete i da se razvijate. Dozvolite sebi da pogrešite. Ne postoji pravi način da se iskaže i bude kreativan. Pratite svoj put. Učite i ulažite u sebe. Osluškujte i obratite pažnju na stvari oko sebe. Tražite inspiraciju u svakodnevnim stvarima. Nosite notes sa sobom i zapisujte svoje ideje, jer nikad ne znate kad neka nova može da se javi. Pratite svoju radoznalost, može vam pokazati nove interesantne puteve. Ne preskačite dosadne, svakodnevne radnje. Koliko god bilo dosadno jedino ovo sad možete da kontrolišete i odatle treba početi. Zato samo hrabro napred i sa ciljem u mislima. Klupko će početi da se odmotava samo od sebe.
Ovo je tema sama za sebe. Ali ako neko želi da se bavi kreativnim poslom ne može sebi da dozvoli luksuz lenjosti. Vreme prolazi i konstantno morate pronalaziti snagu da radite na sebi i svojim veštinama. Svakog dana. Uvek je lakše čekati pravi trenutak nego zasukati rukave.
Uvek se poredimo sa drugima. Uvek i u svemu. Poređenje ubija kreativnost. Uvek neko može nešto bolje da uradi nego vi. Uvek neko može da dobije baš taj posao koji bi za vas bio savršen. Ali niko nije kao vi i niko ne može da bude vi. Svako je potpuno jedinstven i svako ima samo svoj stil, svoju energiju. Isto kao što neko voli crno, a neko belo od Eurokrema, tako će i vaša dela naći pravog ljubitelja. Poštujte druge, cenite sebe i ne poredite se ni sa kim.
Odličan način da se ohrabrite i da skupite snagu za nove uspehe je da isprobate nešto novo. Svi mi povremeno zapadnemo u kreativne blokade, koje čak mogu da pruže i lažni osećaj ugodnosti. To i nije tako loše, ali nijedan kreativac ne bi trebao toliko da se opusti. Isprobavanje novih načina izražaja ili nove tehnike može vrlo da pospeši vašu praksu. (Ako vam fale ideje imate ih u ovom postu)
Istina je da se uvek izlažemo nekom vidu kritike ili ocenjivanja i da često sve postaje vrlo naporno. Ali ne smete zaboraviti da se zabavljate. Ne morate stalno biti toliko ozbiljni i ponekad se valja i nasmejati. Pa čak i ličnom neuspehu ili samo pehu.
Ja sam lično skupljala hrabrost dosta dugo za sve ovo. U isto vreme se borim sa strahom i ushićenjem, ali svaki put kad skupim hrabrost i snagu vredi.
I naravno, ako imate neki predlog ili neku praksu kako prevazilazite svoj strah ili kako skupljate hrabrost za stvaranje, podelite sa mnom u komentaru.

Hrabrost najčešće nije prva asocijacija kada se pomisli na kreativni posao, ali upravo ona je presudna za svaki korak tokom procesa. I tako svaki dan.

Znate onaj osećaj kad sve lepo zamislite, ali se sve nekako izmigolji i ništa ne ide po planu.
Ujutru nema kafe ili se upali rezerva u kolima baš onda kad kasnite negde i još plus vozite iza auto škole.
Jedan od onih dana kad uživajući u sladoledu od čokolade jedan neposlušan zalogaj reši da se prisnije upozna sa vašom svetlom majicom.

Dobro došli u novu kategoriju postova na Maštariumu pod nazivom Kreativni razgovori.

Da li ponekad želite da ste neko drugi? Da živite na drugom mestu i da radite drugi posao? Da li se ponekad pitate gde biste bili da ste odabrali neko drugo skretanje na svom životnom putu?
Da li biste bili svoja sušta suprotnost ili samo blaga varijacija?

Život se dešava hteli vi to ili ne.
Vreme prolazi ne pitajući da li biste želeli da je malo sporije, ili da bi vam baš dobro došlo par sati više u danu.

Kad sam bila mala uvek sam nosila neku knjigu sa sobom.
Želela sam da budem književnica kad porastem. Čak sam knjige (i sveske) nosila sa sobom na moje omiljeno drvo. Bila je to breza na kojoj sam provodila sate pišući, čitajući i maštajući.