
Kako biti hrabriji kao kreativac
Hrabrost najčešće nije prva asocijacija kada se pomisli na kreativni posao, ali upravo ona je presudna za svaki korak tokom procesa. I tako svaki dan.
Niko nije imun na uticaj svakodnevnice i prvo što bi valjalo savladati je da naučite da stvarate „usput“.
Onda kada se sve oko vas ruši, kad vas sve nervira, kad vam polude hormoni. Kada ste tužni, besni, ili ushićeni. Kada dodjete kući posle 8 sati dosadnog i neispunjavajućeg posla i zaista vam nije ni do čega.
Onda kada se klinci vrzmaju oko nogu i kada je sve samo ne odgovarajuće, mirno i tiho okruženje.
Najgore što možete uraditi je da sedite i čekate pravi trenutak. Oh, kako mi je to samo poznato. Vreme vam prolazi u čekanju, a inspiracija ne dolazi. Čekate i ništa ne činite da se pokrenete i nešto promenite.
Ne kad dođe inspiracija, ne kad bude savršeno sunčan dan, ne kad ste najbolje koncentrisani ili smireni, ne kada su zvezde u savršenoj poziciji.
Sada!
Jer ako ne krenete sada, dočekaćete da prođe godinu dana i da shvatite da je vreme samo prošlo. Prošlo je i ništa nisteuradili. Prošlo je i nema nazad. Prošlo je, a inspiracija još nije stigla. A onda sleduje još gore razočaranje, razočaranje u sebe.
Nemojte čekati svoju muzu da se pojavi ili da vas obasjaju zvezde vodilje. Da se ne lažemo, sjajno je kad se to desi, ali kad već stvarate čak i u dosadnoj svakodnevici i imate neki kontinuitet, takvi trenuci mogu zaista da obasjaju ceo vaš kreativni doprinos.
Pažnja!!!
Nekada se dešava da kada neko reši da se “potpuno posveti” svom stvaralaštvu da se nasilno povuče iz svog života. Ne mislim pri tom na povlačenje sa društvenih mreža, već iz stvarnog života. Tada osoba postavi sebi nerealne ciljeve i za koje vreme nešto mora da se obavi, te amputira svoj život. Izbaci prijatelje i porodicu iz svakodnevice da ne bi oduzimali vreme i na kraju samo doved e sebe do usamljenosti, depresije i letargije, čast izuzecima.
Iako je vreme koje provodite sami sa sobom od izuzetne važnosti za kreativni proces, vreme kada punite baterije, stvarate ili samo maštate, isto tako je važna i socijalna interakcija. Priče i emocije koje imate pri kontaktu sa drugim ljudima su ono što takođe utiče na vaš izraz.
* Vožnja punim gradskim autobusom nije nešto što zamišljam kad se kaže “zabava”, ali mnoge sjajne ideje su mi pale na pamet upravo zahvaljujući onome što sam čula, videla ili doživela u prevozu.
Džabe vam sve ako naslikate ili napišete nešto jednom godišnje. Možda neće svako delo koje proizvedete imati status remek dela, ali redovnost dovodi do kvaliteta. Svaka veština se razvija ponavljanjem, upornošću i redovnim praktikovanjem.
Znam koliko je teško posvetiti se i biti redovan, ali redovnost i predanost su bitni čime se god bavili. Nebitno je da li želite da crtate, slikate, pišete ili želite da promenite nešto kod sebe, redovnost i posvećenost je ono što stvara uspešne.
I sad ono pitanje s početka, kako da pomognete sebi i da se uklopite u svakodnevicu?
Hrabrost najčešće nije prva asocijacija kada se pomisli na kreativni posao, ali upravo ona je presudna za svaki korak tokom procesa. I tako svaki dan.
Znate onaj osećaj kad sve lepo zamislite, ali se sve nekako izmigolji i ništa ne ide po planu.
Ujutru nema kafe ili se upali rezerva u kolima baš onda kad kasnite negde i još plus vozite iza auto škole.
Jedan od onih dana kad uživajući u sladoledu od čokolade jedan neposlušan zalogaj reši da se prisnije upozna sa vašom svetlom majicom.
Dobro došli u novu kategoriju postova na Maštariumu pod nazivom Kreativni razgovori.
Da li ponekad želite da ste neko drugi? Da živite na drugom mestu i da radite drugi posao? Da li se ponekad pitate gde biste bili da ste odabrali neko drugo skretanje na svom životnom putu?
Da li biste bili svoja sušta suprotnost ili samo blaga varijacija?
Život se dešava hteli vi to ili ne.
Vreme prolazi ne pitajući da li biste želeli da je malo sporije, ili da bi vam baš dobro došlo par sati više u danu.
Kad sam bila mala uvek sam nosila neku knjigu sa sobom.
Želela sam da budem književnica kad porastem. Čak sam knjige (i sveske) nosila sa sobom na moje omiljeno drvo. Bila je to breza na kojoj sam provodila sate pišući, čitajući i maštajući.