
Život i nije toliko ozbiljan
Sebi to često moram da ponavljam kada je posao u pitanju. Kada želim da uradim nešto bitno ili u vremenskom roku. I sve to ne bi bilo toliko strašno, da ne postavljam skoro nemoguće zahteve pred sebe.
Svako ko se bavi bilo kojim oblikom kreativnog rada ili javnog posla suočava se sa kritikom. Mnogi ljudi koji žele da se bave ovim poslovima odustaju od svojih snova i svog puta jer se plaše šta će neko drugi da kaže.
Posebno je interesantno da to najčešće nisu ljudi koji su vam bliski i koji su vam (pravi) prijatelji. Oni će uvek biti pored i bodriti vas dok se borite sa malim (ili velikim) čudovištima.
A znate i sami da uvek ima neko ko će kritikovati.
Sve što vi volite neko drugi ne voli.
Svako ima svoje mišljenje i ja zaista mislim da je to sjajno. Bilo bi nam dosadno i neinspirativno da svi mislimo i volimo isto. Problem nastaje kada neko ima potrebu da svojim mišljenjem povredi drugu osobu. Naročito je danas u virtualnom svetu lako sakriti se iza avatara ili izmišljenog imena, i napasti nekog.
Da li umanjivanjem drugog u stvari žele sebi da podignu vrednost?
A da li zaista želite da drugima date kormilo svoga života u ruke? Da li želite da im dajete moć da mogu da upravljaju vama?
Pokrenite se i promenite par stvari kod sebe, ne bi li lakše mogli da se suočite sa kritičkim mišljenjem.
Prva stvar koju treba da uradite u trenutku kada rešite da izložite svoje delo očima javnosti je da se zaštitite od spoljašnjih uticaja. Morate biti spremni na reakciju publike koja može i ne mora da se slaže sa vašim željama i zamislima. Ako ste preosetljivi reagovaćete na svaki pogled, treptaj, šum. No, ako se osnažite moćićete da podnesete i najzlobniji komentar visoko podignute brade. Ovo ćete postići promenom stava. Dozvolite sebi da verujete u sebe. Dozvolite sebi da budete ponosni na učinjeno. Mnogo je lakše kritikovati nego zaista nešto i uraditi,
Neko voli crno, a neko belo u Eurokremu, dok neko jede isključivo Nutelu. Da li je neko tu bolji ili bitniji? Sve je to stvar ukusa. Prihvatite da svako ima pravo na svoj stav, ukus i mišljenje. Svi mi svakog dana posmatramo jedni druge, ocenjujemo, kategorišemo i kritikujemo. Kritika je sastavni deo bilo kojeg, a naročito umetničkog i kreativnog života.
Za koga želite da stvarate? Stvarate za sebe. To je ono što vas čini živima. Tada ste u potpunom skladu sa samim sobom, onda svet prestaje da postoji. A kada završite svoj deo igre, vaše delo nastavlja svoj put. Vaše delo niste vi, i ako se nekom i ne dopada to nije ništa lično. Nema veze sa vama. Prva stvar biznisa koju sam naučila je bila rečenica „ništa nije lično“. I koliko god nekad bilo teško prihvatiti je, to je zaista istina. Svako sudi iz svoje lične perspektive, svojih stavova, uverenja i nasleđa. To zaista nema nikakve veze sa vama i vašim delima.
Ne zaboravite, drugi su uvek svoje ogledalo- brinu o sebi, govore o sebi. Možda mislite da se bave vama i da pričaju o tome šta vi radite, ali na kraju svako se bavi samo i isključivo sobom. I zato
Nađite pravu i iskrenu podršku. Krenite sitnim koracima dan po dan, čovek po čovek, mišljenje po mišljenje i ubrzo će sve biti na svom mestu.
Srećno stvaranje!

Sebi to često moram da ponavljam kada je posao u pitanju. Kada želim da uradim nešto bitno ili u vremenskom roku. I sve to ne bi bilo toliko strašno, da ne postavljam skoro nemoguće zahteve pred sebe.

Svi smo mi različiti. I svi projekti su različiti, ali postoje neki znaci koji govore da je možda vreme da završite sa planiranjem i počnete sa radom.

Postoje ti neki čarobnjaci?
Oni koji svašta nešto mogu da stvore, od svačega i ničega.
Magičnim putem pretvaraju najobičnije stvari u najneobičnije proizvode.

Nažalost, ja jako dobro poznajem odlaganje.
Ranije sam za sebe mislila da sam ekspert u odlaganju, Majstorski nivo, crni pojas, sedmi dan ekspert.

Svakom kreativcu se povremeno desi da se susretne sa gomilom istovremenih novih ideja. Počnu da dolaze sa svih strana i da vas polako, ali sigurno, zatrpavaju.
Iako je to izuzetno nezgodno, ipak je mnogo bolje nego kad ih nema ni od korova.

Znate kako izgleda kad sretnete nekog ko kod vas pokrene celu lavinu događaja?
Jedna od tih osoba u mom životu je Zorana Komanov.
Spojio nas je posao, a usput smo prepoznale jedna drugu i postale prijatelji.
Što i nije teško jer ona ima neku neverovatnu energiju koja vrca na sve strane, i sa njom jedva čekate da nešto novo smislite ili napravite.